„Oni nisu ekološki prihvatljivi“, „upitni su zbog sastava sirovina ili načina proizvodnje“ – to su najčešće predrasude koje prate termoizolacijske materijale na bazi polistirena. S druge strane, tu su velike uštede fosilnih goriva i značajno smanjenje emisije štetnih plinova. Pa što na kraju prevladava – plus ili minus za okoliš? Kako bismo odgovorili na to pitanje, detaljno smo analizirali popularne termoizolacijske materijale.
Neki potrošači i korisnici polistirenskih izolacija postali su nesigurni i zbunjeni. U medijima se ponekad prikazuje da su materijali na bazi fosilnih goriva štetni za okoliš – no to je neopravdano. Istina je da se ekspandirani (EPS) i ekstrudirani polistiren (XPS) proizvode iz nafte, neobnovljivog izvora, ali se pritom zanemaruju nepobitne činjenice o njihovoj održivosti i doprinosu zaštiti okoliša.
Čak i stručnjaci za održivu gradnju danas priznaju ekološku vrijednost polistirena. Kada se sve uzme u obzir, ekološke prednosti ovog materijala prevladavaju: velika ušteda energije, snažno smanjenje emisije CO₂ i drugih štetnih tvari. A kada se svaki aspekt primjene EPS-a i XPS-a analizira zasebno, pozitivni rezultati postaju još jasniji.
Ekološka procjena građevinskog materijala temelji se na:
EPS (stiropor) je derivat nafte, ali se sastoji od 98 % zraka i samo 2 % sirovine. Za proizvodnju stiropora koristi se tek 0,1 % svjetske potrošnje nafte, dok promet troši oko 60 %. Ulaganje nafte u proizvodnju izolacije ima mnogo više smisla nego njezino sagorijevanje – jer se izolacija može reciklirati, dok se izgaranjem sirovina nepovratno gubi.
Dakle, tvrdnja da se nafta „troši uzalud“ za proizvodnju stiropora nije točna – upravo suprotno: nafta se koristi pametno, jer se kroz izolaciju štedi višestruko više energije nego što je uloženo u njezinu proizvodnju.
Iako izolacijski materijali iz obnovljivih izvora imaju prednosti u pogledu sirovina, polistiren je energetski učinkovitiji u proizvodnji. Za 1 m² grafitnog EPS-a potrebno je oko 40 MJ, dok je za drvena vlakna potrebno čak 310 MJ. Za usporedbu: 1 kWh = 3,6 MJ – dovoljno za 50 sati rada na laptopu ili 83 sata rada LED žarulje od 12 W.
Također, EPS je lagan i sadrži puno zraka, što znači da se transportira vrlo mala količina sirovine, za razliku od drugih materijala koji se prevoze u punoj masi.
Ključna svrha izolacije je smanjenje potrošnje energije. U industrijaliziranim zemljama grijanje zgrada troši oko 32 % ukupne energije. Polistirenska izolacija može te potrebe znatno smanjiti. Na primjer, 1 litra nafte uložena u proizvodnju EPS-a štedi oko 100 litara nafte koja bi se inače potrošila za grijanje – impresivan rezultat!
„Kada govorimo o ekološkoj vrijednosti izolacije, najvažnija je stručna i pravilna ugradnja“, naglašava Franz Roland Jany iz austrijskog udruženja proizvođača izolacijskih materijala (GDI). Loša izvedba, poput toplinskih mostova ili loših spojeva, može značajno umanjiti učinak izolacije i poništiti ekološke ciljeve.
Siva energija označava ukupnu energiju potrebnu za proizvodnju, transport, skladištenje i reciklažu proizvoda. Kada se ta energija usporedi s uštedom energije tijekom korištenja, može se izračunati ekološki povrat investicije.
Za polistiren je rezultat izvrstan: već nakon manje od godinu dana korištenja, emisije i potrošnja energije potrebne za proizvodnju su u potpunosti nadoknađene. U primjeru kuće iz 1970-ih, nakon toplinske obnove, sva energija uložena u proizvodnju izolacije vraća se u roku od 2 do 4 mjeseca.
„Ne postoji nijedna mjera u energetskom sektoru koja ima bolji omjer ulaganja i koristi od termoizolacije“, zaključuje Benjamin Krick iz njemačkog Passivhaus Instituta.
Dug vijek trajanja termoizolacije izuzetno je važan. Kada se jednom ugradi, termoizolacija traje koliko i sam objekt. Vrijednosti toplinske izolacije materijala ne slabe s vremenom. Za polistiren postoje stručne studije koje potvrđuju da se tehnička svojstva nisu pogoršala ni nakon mnogo godina. To vrijedi i za dimenzijsku stabilnost pravilno ugrađene izolacije.
Važan događaj zbio se 2011. godine, od 30. studenog do 11. prosinca, kada je pod pokroviteljstvom UN-a u Parizu održana konferencija o zaštiti klime i okoliša – nastavak tzv. Kjotskog protokola iz 1997. godine. Glavni cilj bio je i ostao: suprotstaviti se efektu staklenika.
Sve što sustavi grijanja emitiraju završava u atmosferi i pridonosi sloju stakleničkih plinova koji utječu na globalnu klimu. Posljedice efekta staklenika su brojne: oluje, požari, širenje pustinja, ekstremni vremenski uvjeti. To izravno utječe na svjetsko gospodarstvo – ne samo na poljoprivredu, već i na promet i opskrbu energijom. Najveći „krivac“ je ugljični dioksid (CO₂), koji čini više od polovice efekta staklenika.
Toplinska izolacija smanjuje emisiju CO₂, jer iz dobro izoliranih objekata izlazi znatno manje sagorjelog goriva. Podsjećamo: termoizolacija štedi i do 200 puta više energije nego što je potrebno za njezinu proizvodnju!
Važan čimbenik u ekološkoj procjeni materijala je mogućnost recikliranja. Do 2014. godine korišten je aditiv HBCD za samogasivost EPS i XPS izolacija, koji je ograničavao reciklažu.
Zamijenjen je novim aditivom na bazi pFR-a, razvijenim kroz dugogodišnja istraživanja. Zbog svoje polimerne strukture, pFR nije biološki dostupan, ne akumulira se u biljkama i životinjama, nije toksičan – što ga čini održivim rješenjem.
EPS i XPS mogu se sigurno spaljivati u suvremenim postrojenjima – bez štetnih ostataka. Dimni plinovi su slični onima pri izgaranju drva, a pepeo je biološki razgradiv. Ako ploče sadrže stari HBCD, on se potpuno uništava tijekom termičke obrade.
Primjer iz Njemačke (Würzburg) pokazao je da spaljivanje stiropora nema negativan utjecaj na okoliš, a energija sadržana u pločama koristi se jednako učinkovito kao i kod izgaranja nafte.
Polistiren se kao termoizolacijski materijal pokazuje iznimno korisnim za okoliš – od štednje resursa, niske potrošnje energije u proizvodnji, uštede energije za grijanje, smanjenja emisije CO₂, pa sve do reciklaže bez prepreka zahvaljujući novim aditivima.
Zaključak:
Na Zemlji ne postoji nijedan drugi umjetni materijal koji je toliko povoljan za okoliš kao polistiren.
