Pasivna kuća kombinira vrlo visoku razinu udobnosti stanovanja s minimalnim troškovima energije i odgovornim odnosom prema okolišu. Pojam „pasivna kuća“ odnosi se na zgradu u kojoj se tijekom cijele godine može održavati ugodna unutarnja klima bez klasičnog sustava grijanja i hlađenja.
Ovaj se cilj postiže visokom kvalitetom planiranja i izvedbe. Pasivna kuća definira se kao građevinski standard i predstavlja optimizaciju niskoenergetske kuće. Može se projektirati u svim vrstama konstrukcija (masivna, lagana ili kombinirana) i s raznim materijalima (drvo, glina, opeka, beton, staklo, čelik itd.), u skladu s arhitektonskim željama. Time se projektantima i investitorima pruža velika sloboda dizajna. Standard pasivne kuće prikladan je za sve vrste građevina.
Maksimalna godišnja potreba za grijanjem iznosi 15 kWh/m², što odgovara otprilike 1,5 litara lož ulja po m² stambenog prostora godišnje.
Standard pasivne kuće temelji se na ideji da dodatni sustav grijanja nije potreban jer sustav ventilacije prenosi potrebnu toplinu. Minimalni gubici topline nadoknađuju se tzv. pasivnim izvorima energije:
Cilj je smanjiti štetne tvari i alergene u zraku. Svaka osoba treba oko 30 m³ svježeg zraka na sat. Sustavi za ventilaciju osiguravaju higijenski čist zrak, štede energiju putem izmjenjivača topline i pružaju dodatne prednosti:
Ako su svi kriteriji zadovoljeni, dodatni sustav grijanja nije potreban.
Za kuću s podrumom (koji nije stalno naseljen), preporučuje se:
